J. V. Staljin

Oružani ustanak i naša taktika

Revolucionarni pokret "u sadašnjem momentu već je doveo do nužnosti oružanog ustanka", - ova misao, izrečena na trećem kongresu naše partije, potvrdjuje se svakog dana sve više i više. Plamen revolucije razgoreva se sve jače i jače, izazivajući čas ovde čas onde lokalne ustanke. Tri dana barikada i uličnih bojeva u Lodju, štrajk mnogih desetina hiljada radnika u Ivanovo-Beznesensku s neizbežnim krvavim sukobima s vojskom, ustanak u Odesi, "pobuna" u Crnomorskoj floti i medju brodskom posadom u Libavi, tiflinska "nedelja", - sve su to vesnici bure, koja se približava. Ona se sprema, sprema nezadrživo i ako ne danas a ono sutra zagrmeće nad Rusijom i kao moćna bujica zbrisaće sve što je oveštalo, trulo, spraće s ruskog naroda njegovu vekovnu sramotu, koja se zove samodržavlje. Poslednji grčeviti napori carizma - pojačavanje raznovrsnih represija, objavljivanje vanrednog stanja u pola države, povećanje broja vešala i naporedo s tim primamljive reči upućene liberalima i lažljiva obećanja reformi - neće ga spasti od istoriske sudbine. Dani samodržavlja su izbrojani, oluja je neizbežna. Već se radja novi sistem, i njega pozdravlja čitav narod, koji čeka od njega obnovu i preporod.

Kakva nova pitanja postavlja pred našu partiju ova oluja, koja se približuje? Kako treba da prilagodimo svoju organizaciju i taktiku novim zahtevima, koje postavlja život radi aktivnijeg i organizovanijeg učešća u ustanku, koji pretstavlja jedino neophodan početak revolucije? Da bismo rukovodili ustankom, moramo li mi - vodeći odred one klase koja je ne samo avangarda, nego i glavna aktivna snaga revolucije - stvoriti specijalne aparate ili je za to dovoljan već postojeći partiski mehanizam?

Evo već nekoliko meseci kako ta pitanja stoje pred partijom i traže neodložno rešenje. Za ljude koji se klanjaju pred "stihijom", koji snižavaju ciljeve partije do običnog praćenja toka života, za ljude koji se vuku na repu, a ne idu na čelu, kao što to dolikuje vodećem svesnom odredu, takva pitanja ne postoje. Ustanak je stihiski, kažu oni, ustanak nije moguće organizovati i pripremiti, svaki unapred razradjeni plan akcija jeste utopija (oni su protiv svakog "plana" - to je "svest", a ne "spontana pojava"!), uzaludno rasipanje snaga, - društveni život ima svoje nepoznate puteve, i on će razbiti sve naše projekte. Zato se mi, vele, moramo ograničiti samo na propagandu i agitaciju ideje ustanka, ideje "samonaoružanja" masa, mi moramo ostvarivati samo "političko rukovodjenje", a pustiti da pobunjenim narodima "tehnički" rukovodi ko hoće.

Pa mi smo i dosad uvek ostvarivali takvo rukovodjenje! - odgovaraju protivnici "prirepaške politike". Razumljivo je da su široka agitacija i propaganda i političko rukovodjenje proletarijatom apsolutno potrebni. Ali ograničiti se na te opšte zadatke znači da mi ili bežimo od odgovora na pitanje koje život direktno postavlja ili pokazujemo potpunu nesposobnost da svoju taktiku prilagodimo potrebama revolucionarne borbe, koja burno raste. Razume se, mi sada treba da udesetostručimo političku agitaciju, treba da nastojimo da potčinimo svom uticaju ne samo proletarijat, nego i one mnogobrojne slojeve "naroda" koji se postepeno približavaju revoluciji, mi treba da nastojimo da u svim klasama stanovništva popularizujemo ideju o potrebi ustanka. Ali mi se ne možemo ograničiti samo na to! Da bi proletarijat mogao iskoristiti buduću revoluciju za ciljeve svoje klasne borbe, da bi mogao uspostaviti takav demokratski poredak koji bi najvećma obezbedio buduću borbu za socijalizam, potrebno je da proletarijat, oko koga se zbija opozicija, bude ne samo u centru borbe, nego da bude i vodja i rukovodilac ustanka. Upravo tehničko rukovodjenje i organizaciona priprema sveruskog ustanka predstavlja onaj novi zadatak koji je život postavio pred proletarijat. I, ako nača partija hoće da bude stvarni politički rukovodilac radničke klase, ona ne može i ne sme da se odriče izvršenja ovih novih zadataka.

Dakle, šta treba da preduzmemo da bismo postigli taj cilj? Kakvi moraju biti naši prvi koraci?

Mnoge naše organizacije praktično su već rešile to pitanje, usmerivši jedan deo svojih snaga i sredstava na naoružanje proletarijata. Naša borba protiv samodržavlja stupila je sad u period kad svi priznaju da je naoružanje proletarijata neophodno. Ali nije dovoljna sama svest o potrebi naoružanja, - pred partiju treba direktno i jasno postaviti praktičan zadatak. Zato nači komiteti treba da odmah, smesta pristupe naoružanju naroda na terenu, stvaranju specijalnih grupa za organizovanje toga posla, stvaranju mesnih grupa za nabavljanje oružja, organizovanju radionica za izradu raznih eksploziva, izradi plana za zauzimanje državnih i privatnih arsenala i skladišta oružja. Mi treba ne samo da naoružamo narod "gorućom potrebom samonaoružanja", kao što nam savetuja nova "Iskra", već treba da "preduzmemo najenergičnije mere za naoružanje proletarijata" na delu, kao što nam je to treći kongres partije stavio u dužnost. U rešavanju toga pitanja lakše nam je nego u ma kom drugom pitanju doći do sporazuma kako s otcepljenim delom partije (ako on doista ozbiljno misli na naoružanje, a ne brblja samo "o gorućoj potrebi samonaoružanja"), tako i s nacionalnim socijal-demokratskim organizacijama, kao, na primer, s jermenskim federalistima i drugima koji su sebi postavili te iste ciljeve. Takav pokušaj je već učinjen u Bakuu, gde su posle februarskog pokolja naš komitet, "balahano-bibi-ejbatska" grupa i komitet gnčakista(1) odredili iz svoje sredine organizacionu komisiju za naoružanje. Nesumnjivo je potrebno da taj teški i odgovoran posao bude organizovan zajedničkim naporima, i mi smatramo da frakciski računi najmanje smeju da smetaju ujedinjenju svih socijal-demokratskih snaga na toj osnovi.

Naporedo s povećavanjem zaliha oružja i organizovanjem njegove nabavke i fabrikacije, potrebno je pokloniti najozbiljniju pažnju stvaranju svakovrsnih borbenih odreda za iskorišćavanje nabavljenog oružja. Ni u kom slučaju se ne smeju dozvoliti takve akcije kao što je razdavanje oružja neposredno masama. S obzirom na to da imamo malo sredstava i da nam je veoma teško skrivati oružje od budnog oka policije, neće nam poći za rukom da naoružamo iole znatnije slojeve stanovništva i naš će trud biti uzaludan. Sasvim će drukčije biti kad stvorimo specijalnu vojničku organizaciju. Naši borbeni odredi naučiće da dobro rukuju oružjem, a za vreme ustanka - pa bilo da on počne spontano ili da bude unapred organizovan - oni će istupiti u svojstvu glavnih i predvodničkih odreda, oko njih će se zbiti ustanički narod i pod njihovim rukovodstvom poći u boj. Zahvaljujući njihovom iskustvu i organizovanosti, a isto tako zahvaljujući i dobrom naoružanju, biće moguće iskoristiti sve snage ustaničkog naroda i time postići najbliže ciljeve - naoružanje čitavog naroda i privodjenje u delo ranije razradjenog plana akcija. Oni će brzo zauzeti skladišta oružja, državne i javne ustanove, poštu, telefon itd., što će biti neophodno za dalji razvitak revolucije.

Ali ovi borbeni odredi neće biti potrebni samo onda kad revolucionarni ustanak zahvati čitav grad, njihova je uloga isto toliko važna i uoči ustanka. Za poslednjih pola godine mi smo se potpuno uverili da je samodržavlje, koje se diskreditovalo u očima svih klasa stanovništva, usmerilo svu svoju energiju na mobilizaciju mračnih sila - bilo da su to profesionalni mangupi ili nesvesni i fanatizovani elementi iz redova Tatara - za borbu protiv revolucionara. Naoružani od policije i pod njenom zaštitom, oni terorišu stanovništvo i stvaraju tešku atmosferu za oslobodilački pokret. Naše vojničke organizacije moraju uvek biti spremne da pruže potreban otpor svim pokušajima tih mračnih sila i nastojati da negodovanje i otpor izazavan njihovim akcijama pretvore u pokret protiv vlade. Naoružani borbeni odredi, spremni da svakog trenutka izidju na ulicu i stanu na čelo narodnih masa, lako mogu da postignu cilj koji je postavio treći kongres - "organizovati oružani otpor protiv akcije crnih stotina i uopšte svih reakcionarnih elemenata kojima rukovodi vlada" ("Rezolucija o stavu prema vladinoj taktici uoči prevrata").

Jedan od glavnih zadataka naših borbenih odreda i uopšte vojnotehničke organizacije treba da bude razrada plana ustanka za vlastito područje i njegovo uskladjivanje s planom koji izradi partiski centar za čitavu Rusiju. Naći najslabija mesta kod protivnika, označiti tačke odakle ga treba napasti, rasporediti sve snage po području, dobro proučiti topografiju grada - sve to mora biti unapred uradjeno, da ni pod kakvim okolnostima ne bismo bili iznenadjeni. Ovde je potpuno neumesno detaljno razmatrati svu stranu delatnosti načih organizacija. Stroga konspiracija u izradi plana akcija mora biti praćena što je moguće jačim širenjem vojnotehničkog znanja medju proletarijatom, koja su preko potrebna za vodjenje uličnih borbi. U tom cilju mi treba da angažujemo vojna lica koja se nalaze u organizaciji. U tom cilju mi možemo angažovati čitav niz i drugih naših drugova, koji će svojim prirodnim sposobnostima i sklonostima biti uvek korisni na ovom poslu.

Samo takva svestrana priprema za ustanak može obezbediti rukovodeću ulogu socijal-demokratiji u budućim bitkama izmedju naroda i samodržavlja.

Samo potpuna vojnička pripremljenost pružiće proletarijatu mogućnost da pojedine sukobe s policijom i vojskom pretvori u svenarodni ustanak, kako bi umesto carske vlade stvorio privremenu revolucionarnu vladu.

Organizovani proletarijat, uprkos pristalicama "prirepaške politike", uložiće sve svoje napore da u svojim rukama usretsredi i tehničko i političko rukovodjenje ustankom. To rukovodjenje je onaj neophodni uslov pomoću koga možemo iskoristiti nastupajuću revoluciju u interesu naše klasne borbe.

1) Gnčakisti - članovi jermenske sitnoburžoaske partije "Gnčak". Partija je ponikla 1887 godine u Ženevi na inicijativu studenata Jermena. U Zakavkazju partija "Gnčak", uzevši ime jermenske socijal-demokratske partije, vodila je cepačku politiku u radničkom pokretu. Posle revolucije 1905-1907 godine partija "Gnčak" izvrgla se u reakcionarnu nacionalističku grupicu.

List "Proletarijatis brdzola"
("Borba proletarijata"). br. 10,
15 jula 1905
Članak nije potpisan
Original na gruzinskom

Kliknite ovde da se vratite na indeks sa radovima na srpsko-hrvatskom