Politička moć raste iz puščane cevi!

Mao Ce Tung - Crvena Knjižica
izvodi

1. O klasama i klasnoj borbi

Borbe klasa, neke klase pobedjuju, neke gube. Takva je istorija, takva je istorija civilizacije već hiljadama godina. Razumeti istoriju kao borbu istorijski je materijalizam; gledati suprotno, istorijski je idealizam.

Odbacite iluzije, pripremite se za borbu! (Avgust 14, 1949)

 

U suštini, nacionalna borba je pitanje klasne borbe. Medju belcima u Sjedinjenim Američkim Državama reakcionarna vladajuća klase vrši represiju nad crnim stanovništvom. Ali oni ne predstavljaju radnike, farmere, revolucionarne intelektualce i ostale oslobodjene ljude - to je većina belačkog stanovništva.

Izjava podrška američkim crncima u njihovoh pravednoj borbi protiv rasne diskriminacije američkog imperijalizma (Avgust 8, 1963)

 

Na nama je da organizujemo ljude. Kada je reakcija u Kini u pitanju, na nama je zadatak organizacije ljudi da ih zbacimo. Svaka reakcija je ista; ako ne udarite, neće pasti. To je kao čišćenje poda; gde metla ne stigne, prašina neće nestati sama po sebi.

Trenutna situacija i naša politika u ratu protiv Japana (Avgust 13, 1945)

 

Revolucija nije otmena večera ili pisanje eseja ili slikanje slike ili pletenje; ona ne može biti rafinirana, nežna i pažljiva, blaga, temperamenta, kurtoazna, suptilna i uzdržana. Revolucija je pobuna, akt nasilja u kome jedna klasa obara drugu.

Izveštaj o seljačkom pokretu u Hunanu (Mart 1927)

 

Svako ko je na strani revolucionarnih masa je revolucinar. Svako ko je na strani imperijalizma, feudalizma i birokratskog kapitalizma je kontra-revolucionar. Svako ko je na strani revolucionarnih masa samo na rečima, a deluje drugačije je revolucionar samo po govoru. Svako ko je sa masama kako u delima tako i u rečima je revolucionar u pravom smislu.

Završna reč na drugom zasedanju prvog nacionalog komiteta Kineske Narodne Političke Savetodavne Konferencije (Jun 23, 1950)

 

Treba podržati sve ono čemu se neprijatelj suprostavlja i suprostaviti se svemu što neprijatelj podržava. Biće potreban duži period vremena pa da se odluči po pitanjima ideološke borbe socijalizma i kapitalizma u našoj zemlji. Razlog je uticaj buržoazije i intelektualaca koji su potekli iz starog društva, a koji će ostati u našem društvu još dugo vremena. Ako ovo nije jasno, ako ovo nije jasno svima, praviće se velike greške.

Intervju Trima Izveštačima Centralne Novinske Agencije, Sao Tang Paoa i His Min Paoa (Septembar 16, 1939)

 

Revizionizam ili desni oportunizam je buržujski trend u mišljenju, mnogo gori nego dogmatizam. Revizionisti ili desni oportunisti, takoće napadaju dogmatizam. Ali oni, napadajući dogmatizam, napadaju suštinu marksizma. Oni se protive materijalizmu i dijalektici, protive se ili pokušavaju da oslabe diktaturu proleterijata i ulogu Komunističke Partije, i protive se i pokušavaju da oslabe transforamciju u socijalizam i put u socijalističku izgradnju. I posle pobede socijalističke revolucije u našoj zemlji, postoji mnogo ljudi koji se nadaju restauraciji kapitalističkog sistema i bore se protiv radničke klase na svako frontu, uključujući tu i ideološki. A njihova desna ruka su revizionisti.

O pravilnom postupanju sa zabludama medju narodom (Februar 27, 1957)

 

2. O socijalizmu i o komunizmu

Socijalistička revolucija ima zadatak da oslobodi produktivne snage. Promena od individualne u socijalističku, kolektivnu svojinu u poljoprivredi i u zanatstvu i od kapitalističke u socijalističku svojinu u privatnoj industriji i trgovine su skokovi koji će doneti neverovatno oslobodjenje produktivnih snaga. To su socijalni uslovi koji se kreiraju za buduću izvanrednu ekspanziju industrijske i poljoprivrene proizvodnje. Broj intelektualaca koji su neprijateljski raspoloženi prema našoj državi veoma je mali. Oni ne vole našu državu, diktaturu proleterijata, i žale za starim društvom. Gde god ima prilike, oni će praviti probleme i pokušavati da sruše Komunističku partiju i uspostave staru Kinu. Izmedju proleterskog i buržoarskog puta, izmedju staze socijalizma i kapitalizma, oni tvrodglavo biraju drugu. Ali taj put je nemoguć, i spremni su da kapitulitiraju imperijalizmu, feudalizmu i birokratskom kapitalizmu. Takvi se ljudi nalaze u političkom krugovim i u industrijim i u komercijalni, kulturnim i obrazovnim, naučnim i tehnološkim i verskim, i oni su izrazito reakcionarni.

Govor na Svedržavnoj konferenciji (Januar 25, 1956)

 

Naša država je diktatura proleterijata koju vode radnička klasa i koja se zasnovana na koaliciji radnika i seljaka. Zašto ovakva diktatura? NJena prva funkcija je da uguši reakcionarne klase i elemente i one eksplatatore u našoj zemlji koji se opiru socijalistčkoj revoluciji, da uguši one koji pokušavaju da sruše našu socijalističku gradjevinu, da reši unutrašnje kontadikcije izmedju nas i neprijatelja. Na primer, da uhapsi, sudi i osudi neke kontra-revolucionare, i da ukine pravo glasa i pravo govora na odredjeno vreme vlasnicima zemlje i birokratskim kapitalistima - sve je ovo iz opsega naše diktature. Da održi javni red i mir medju ljudima, potrebno je upotrebiti diktatorske metode medju prevatantima, ucenjivačima, ubicama, kriminalim bandama i svom drugom ološu koji ozbiljno ugrožava javni red. Druga funcija ove diktature je da zaštiti državu od subverzije i moguće agresije inostranog neprijatelja. U ovom slučaju, zadatak je ove diktature da razreši spoljašnju kontadikciju izmedju nas i neprijatelja. Zadatak ove diktature je da zaštiti naše ljude tako da se oni mogu posvetiti radu u miru i izgradnji Kine u socijalističku zemlju moderne industrije, agrikulture, nauke i kulture.

O pravilnom postupanju sa zabludama meću narodom (Februar 27, 1957)

 

Diktatura proleterijata traži vodjstvo radničke klase. To je zato što je ona najvidovitija, najviše revolucinara. Cela istorija revolucija dokazuje da se bez vodjstva radničke klase revolucija propada a sa vodjstvom vladajuće klase revolucija pobedjuje.

O diktaturi proleterijata (Jun 30, 1949)

 

Dva metoda diktature proleterijata: prema neprijatelju, ona koristi metode diktature, tera ih da slušaju zakone Narodne Vlasti i da učestvuju u radu, i da kroz rad, sami sebe transformišu u nove ljude; prema narodu, naprotiv, oni koristi ne metode prinude već demokratije, zato što je neophodno da se narodu dozvoli učestovanje u političkim aktivnostima, ne prinudjuje ih da rade ovo ili ono, već koristi metode demokratije u obrazovanju i u ubedjivanju.

Završna reč na drugom zasedanju prvog nacionalog komiteta Kineske Narodne Političike Savetodavne Konferencije (Jun 23, 1950)

3. O ratu i miru

Rat je najviša forma borbe za rešavanje kontadiktornosti, kada se one razviju do odredjene mere, izmedju klasa, nacija, država ili političkih grupa. Rat je postojao od pojave privatne svojine i klasa. Sve dok ne razumemo trenutnu situaciju u ratu, njegovu prirodu i relaciju u odnosu na druge stvari, nećemo znati prirodu rata, nećemo znati pravac rara, nećemo pobediti.

Problemi strategije u Kineskom Revolucionarom ratu (Decembar 1936)

 

Rat je nastavak politike. U ovom smislu rat je politika i rat je politička akcija; od antičkih vremena nikada nije bilo rata koji nije imao politički karakter. Ali rat ima i svoje posebne karakteristike i u tom smislu on se ne može poistoveti sa politikom uopšte. Rat je nastavak politike drugim sredstvima. Kada se politika razvije do odredje mere, kada ne može da nastavi uobičajnim sredstivma, rat izbija da ukloni prepreke sa tog puta. Kada prepreke budu uklonjene i kada naš politički ciljevi budu ostvareni, nestaće i rat. Ako prepreke ne budu uklonjene u potpunosti, rat će se nastaviti dok ciljevi ne budu u potpunosti ostvareni. Zato se može reći da je politika rat bez krvoprolića i da je rat krvava politika. Istorija nam pokazuje da se rat deli na dve vrste, pravedni i nepravedni. Svi ratovi koji su progresivni su pravedni, svi ratovi koji zaustavljaju progres su nepravedni. Mi, Komunisti, suprostavljamo se svim nepravednim ratovima koji su protiv progresa, ali se ne suprostavljamo ratovima koji su pravedni. Ne samo da se ne suprostavljamo, mi i aktivno učestvujemo u njima. Što se tiče nepravednih ratova, Prvi svetski rat je je rat u kome su se obe strane borile za svoje imperijalističke interese; zato su se komunisti čitavog sveta otvoreno protivili ovom ratu. Put borbe protiv ovakvih ratova je da se učini sve moguće da se spreči rat pre nego što je počeo i, ako je počeo, da se protivi ratu ratom, da se protivi nepravednom ratu pravednim ratom, kada je to moguće.

O zaštitnom ratu (Maj 1938)

 

Revolucije i revolucionarni ratovi su neizbežni u klasnom društvu i nemoguće je bez njih ostvariti bilo kakav skok u socijalnom razvoju i ukloniti reakcionarne snage, zato je nemoguće ostvariti političku moć.

O kontradikcijama (Avgust 1937)

 

Revolucionarni rat je protivotrov koji ne samo da uništava neprijateljski otrov nego nas čisti od sopstvene nečisti. Svaki pravedan, revolucionarni rat natopljen izvanrednom snagom može transformisati mnoge stvari i očisti put njihovoj transformaciji. Kinesko-japanski rat promeniće i Kinu i Japan; obezbediće Kini novu snagu u Oslobodilačkom ratu, stari Japan biće promenjen u novi Japan i stara Kina u novu Kinu; ljudi u Kini i Japanu biće promenjeno posle rata.

O dugom ratu (Maj 1938)

 

Svaki komunista mora shvatiti ovu istinu: Politička moć raste iz puščane cevi.

Problemi rata i strategije (Maj 1938)

 

Mi smo nosioci ideje nestanka rata, mi ne želimo rat; ali rat se može ukini samo kroz rat, da bismo se odrekli oružja, moramo se prihvati oružja. Naša zemlja i sve ostale socijalističke zemlje žele mir; tako žele svi ljudi na svetu. Oni koji slave rat i koji ne žele mir su odredjene grupe kapitalista, u malom broju imperijalističkih zemalja, koji zavise od agresija radi svojih profita.

Pozdravni govor na Osmom Narodnom Kongresu Komunističke Partije Kine (Septembar 15, 1956)

 

Mi priželjkujemo mir. Medjutim, ako imperijalizam insistira na vodjenju rata, nećemo imati alternative nego da jasno zauzmemo stav: borimo se pre nego što počnemo za našom izgradnjom. Ako se stalno plašiš, šta ćeš raditi kada jednom rat dodje. Rekao sam da je istočni vetar preovladao zapadni vetar i da neće izbiti rat, a sada dodajem ovo objašnjenja u situaciji da rat izbije. Ovo se mora uzeti u obzir.

Govor na moskovskom kongresu komunističkih partija (Novemar 18, 1957)

 

 4. O imprerijalizmu (sve reakcije su tigrovi od papira)

Sve reakcionarne ideje su tigrovi od papira. Na izgled, reakcionari izgledaju strašno, ali, u stvarnosti nisu toliko jaki. Dugoročno gledano, nije jaka reakcija već mase.

Razgovor sa američnom dopisnicom Anom Luis Strong (Avgust 1946)

 

Imperijalizam neće trajati dugo jer čini zle stvari. Nastavlja da podržava reakcionare, reakcionare koji su protiv ljudi, dograbio je mnogo kolonija i polukolonija i mnogo vojnih baza, i preti miru atomskim ratom. Naterani od strane imperijalizma, više od devedeset od sto ljudi dižu se protiv. Ali imperijalizam je još uvek živ, i pravi probleme u Aziji, Africi i Latinskoj Amerikci. Na zapadu, on ugnjetava ljude kući. Ova situacija mora da se promeni. Zadatak je svih ljudi da stanu na put agresiji i represiji imperijalizma, najviše američkog.

Intervju sa dopisnikom agencije Hsinhua (Septembar 29, 1958)

 

 

5. O želji za borbom

LJudi širom sveta, ujedniti se i porazite američke agresore i njihove pse! LJudi širom sveta, budite hrabri, imajte srce za borbu, porazite teškoće i napredujte. Ceo će svet pripadati ljudima. Čudovišta svih vrsta biće uništena.

Izjava podrške narod Konga u borbi protiv američkog agresije (Novembar 28, 1964)

 

Što se tiče naše želje, nećemo da se borimo ni jedan jedini dan. Ali, ako nas okolnosti nateraju na borbu, možemo se boriti do poslednjeg dana.

Razgovor sa američkom dopisnicom Anom Luis Strong (Avgust 1946)

 

 

6. O masovnoj liniji

LJudi, i samo ljudi, su glavna motivaciona snaga u kreiranju svetske istorije.

O koalcionoj vladi (April 24, 1945)

 

 

7. O političkom radu

Politički rad je pokretač svoga ekonomskog rada. Posebno u vremenima kada socijalni i ekonomski sistem prolaze kroz fundamentalne promene.

Uvodna reč za Ozbiljne časove (1955)

 

Oružje je važan faktor u ratu, ali nije odlučujući faktor; ljudi, ne stvari, oni su koji odlučuju. Kontekst snage nije samo kontekst vojne i ekonomske snage, već i kontekst ljudske snage i moral. Vojnoj i ekonomskoj snazi potrebna je podrška ljudi.

(O dugom ratu, Maj 1938)

 

Atomska bomba je tigar od papira koju američki reakcionari koriste da bi uplašili ljude, Izgleda strašno, ali nije takva. Naravno, atomska bomba je oružje masovnog uništenja, ali rezultat rata odlučuju ljudi, ne jedna ili dve vrste oružja.

Razgovor za američkom dopisnicom Anom Luis Strong (Avgust 1946)

 

Budite ujedinjeni, pažljivi, pošteni i spremni na akciju.

Moto antijapanske vojne i političke škole.

 

 

8. O patriotizmu i internacionalizamu

Ne smemo nikada zauzeti arogantan stav šovinizama velikih snaga i postati arogantni samo zato što smo pobedili u našoj revoluciji, jer smo postigli neke rezultate. Svaka nacija, bilo ona mala ili velika, ima svoje jake i slabe tačke.

Uvodna reč na osmom narodnom kongresu komunističke partije Kine (Septembar 15, 1956)

 

9. O metodama razmišljanja i metodama rada

Istorija čovečanstva stalno je razvijanje od carstva rada do carstva slobode. Ovaj proces nema kraja. U svakom društvu u kome postoje klase klasna se borba nikada neće završiti. U klasnom društvu borba izmedju novog i starog, izmedju istine i laži, nikada se neće završiti. Na poljima borbe za proizvodnju i naučnih eksperimenata, čovečanstvo pravi stalno progres; nikada ne ostaje na istom nivou. Čovek stalno prikuplja iksustva i ide ka otkrivanju, kreiranju, ka naprednom. Ideje stagnacije, pesimizma i inercije su potpuno pogrešne. Pogrešno zato što se uzimaju u obzir istorijske činjenice društvenog razvoja u proteklih nekoliko miliona godina (...) Prirodne nauke su ljudsko oružje u njegovoj borbi za slobodu. Radi osvajanja društvene slobode, čovek mora koristiti društvene nauke da bi razumeo i promenio društvo i sproveo socijalnu revoluciju. Radi osvajanje slobode u svetu prirode, čovek mora koristiti prirodne nauke da razume, osvoji i promeni prirodu.

Govor na prvom sastanku Prirodnog istražnog društva (Februar 5, 1940)

 

Marksistička filosofija dijalektičkog materijalizma ima dve odlične karakteristike. Prva je njena klasna priroda; ona jasno kazuje da je dijalektički materijalizam u službi proleterijata. Druga je njena praktičnosti: ona naglašava zavisnost teorije od prakse, naglašava da je teorija zasnovana na praksi i da služi praksi. Markistička filosofija drži da se najznačajniji problemi ne leže u razumevanju zakona objektivnog sveta i pokušaja da se objasni, već u primeni znanja ovih zakona da se svet promeni.

O praksi (Jul 1937)

 

Odakle dolaze ispravne ideje? Da li one padaju sa neba? Ne. Da li se one radjaju u umu? Ne. One dolaze iz društvene prakse, i samo iz nje; one dolaze iz tri vrste društvene prakse, borbe za proizvodnju, klasne borbe i naučnih eksperimenata. Društveno biće čoveka determiniše njegovo razmišljae. Onda kada ispravne ideje napredne klase budu prihvaćene od masa, tada se te ideje pretvaraju u istinsku snagu koja menja društvo i menja svet.

Odakle dolaze ispravne ideje? (Maj 1963)

 

 

10. O kritici i samokritici

Imamo marksističko-lenjinističko oružje kritike i samokritike. Zato se možemo oslobodite lošeg i zadržati dobro.

Izveštaj na drugoj plenarnoj sednici sedmog centralnog komiteta Komunističke partije Kine (Mart 5, 1949)

 

Ne smemo biti zadovoljni svakim uspehom. Moramo proveravati naše uspehe i stalno kritikovati naše slabosti, kao što se svakoga dana umivamo i čistimo pod da uklonimo prljavštinu da bi ostali čisti.

Organizuje se! (Novembar 29, 1943)

 

11. O omladini

Svet je vaš, kao što je i naš, ali kada sve svedemo, on je ipak vaš. Vi ste, ljudi puni poleta i snage, poput sunca u rano jutro. Naše nade su uprte u vas.

Svet je vaš. Budućnost Kine pripada vama.

Razgovor sa kineskim studentima u Moskvi (Novembar 17, 1957)

 

Intelektualci često pokušavaju da budu subjektivni i idealisti, nepraktični u svojim razmišljanjima i neodlučni za akciju, to je tako dok ne daju srce i dušu masovnoj revolucionaroj borbi, dok se odluče da služe interesima masa i postanu njen deo. Zato, veliki broj revolucionarnih intelekutalaca u Kini igra značajnu ulogu i služe kao veza sa masama, ipak neće ostati do kraja sa revoluciojom. Neki će odustati od revolucionarnih ideja u prelomnim trenutcima i postati pasivni, dok će neki postati neprijatelji revolucije. Intelektualci mogu odagnati ove nedoumici samo u masovnoj borbi kroz dugi period.

Kineska revolucija i Komunistička partija Kine (Decembrar 1939)

 

12. O ženama

Ujedinite se i preuzmite ulogu u proizvodnji i politci da biste poboljšali ekonomski i politički položaj žene.

Predgovor za magazin Žene Nove Kine, Jul 20, 1949

 

13. O kulturi i umetnosti

Danas u svetu sva kultura, sva književnost i sva umetnost pripadaju odredjenoj klasi i služi za podržavanje odredjene političke linije. Ne postoji nešto što je umetnost radi umetnosti, umetnost koja stoji iznad klasa i klasa koja je nezavisna od politike. Radnička literatura i umetnost su deo proleterske stvari; oni su, kao što je Lenjin rekao, pokretačka snaga i točkovi celokupne revolucionarne mašine. Revolucionarna kultura je moćno revolucionarno oružje širokih narodnih masa. Priprema zemljište ideološki pre nego što revolucija dodje i zato je važna, ustvari esencijalna, borbeni front u opštem revolucionarnom frontu tokom revolucije.

O novoj demokratiji (Januar 1940)

 

Naša književnost i umetnost su za narodne mase, na prvom mestu za radnike, seljake i vojnike; ona je stvorena za radnike, seljake i vojnike i njima je na koristi. Naša književnosti i naši umetnici moraju ostvariti ovaj zadatak i promeniti svoja stajališta; moraju preći na stranu radnika, seljaka i vojnika, na stranu proleterijata, i to kroz proces razvijanja, kroz razvoj praktične borbe i kroz proces učenja marksizma. Samo na ovaj način možemo imati umetnost i književnost koja je za radnike, seljake i vojnike, prava proleterska književnosti i umetnost. Naša je svrha da omogućimo da se književnost i umetnost dobro uklope u revolucionarnu mašinu. u jedinstveni stroj, da mogu biti jako oružje u ujedinjenju i obrazovanju ljudi za napad i uništavanje neprijatelja, da mogu da pomognu u borbi protiv neprijatelja kao jedno srce i jedan um. U književnosti i umetničkoj kritici postoje dva merila, političko i umetničko. Postoji političko merilo i umetničko merilo; kakva je veza izmedju ova dva? Politika se ne može izjednačiti sa umetnošću, niti se ijedano opšte merilo može izjednačiti sa metodom umetničke kreacije i umetničke kritike. Odbijamo da postoji jedno apstraktno i apsolutno nepromenljivo politički merilo, ali ne postoji jedno apstraktno i apsolutno nepromenljivo umetničko merilo; svaka klasa u svakom klasnom društvu ima svoja politička i umetnička merila. Sve klase u svim klasnim društvima stavljaju političko merilo ispred umetničkog merila. Tražimo ujedinjenje politike i umetnosti, zajedništvo sadržaja i forme, zajedništvo revolucionarnog političkog sadržaja i najveća moguće savršenstvo u umetničkoj formi. Umetnički rad kome nedostaje umetnički kvalitet nema snage. Zato se protivimo tendenciji proizvodnje umetničkih radova sa pogrešnim političkim pogledom i tendencijom prema posteru i parolaškom stilu koji je tačan sa političke strane gledišta, ali kome nedostaje umetnička snaga. O pitanjima književnosti i umetnosti moramo se boriti na oba ova fronta.

Razgovori na Jenanskom forumu o književnosti i umetnosti (Maj 1942)

 

Neka cveta hiljadu cvetova i neka se stotine škola mišljenja takmiči u promovisanju progresa u umetnosti i u nauci, u razvoju socijalističke kulture u našoj zemlji. Neka se razvijaju različite forme i stilovi slobodno, neka se različite naučne škole nadmeću. Mislimo da je štetno za razvoj umetnosti i nauke ako se administrativne mere koriste radi promosivanja neke posebne škole umetnosti i zabranjuju se druge. Pitanja tačnog i pogrešnog u umetnosti i u nauci moraju se razvijati kroz slobodnu diskusiju u umetničkim i naučnim krugovima i kroz praktični rad u ovim poljima.

O pravom načinu rešavanja nedoumica medju ljudima (Februar 27, 1957)

 

Vojska bez kulture je vojska bez duha, a vojska bez duha ne može poraziti neprijatelja.

Ujedinjeni front u radu u kulturi (Oktobar 30, 1944)

 

14. O učenju

Možemo naučiti ono što ne znamo. Moramo biti onoliko dobri u gradjenju novog društva koliko smo bili dobri u rušenju starog.

Izveštaj na drugoj plenarnoj sesiji sedmog centralnog komiteta Komunističke partije Kine (Mart 5, 1949)

 

Nephodno je ovladati markističkom teorijom i primeniti je, ovladati je radi primene.

Popraviti partijski stil rada (Februar 1, 1942)

 

Čitanje je učenje, ali primena je, takodje, učenje i važnija je vrsta učenja. Naša glavna metoda je učiti ratnu strategiju kroz ratnu strategiju. Osoba koja nije imala mogućnost da ide u školu može se naučiti ratnoj strategiji - ona uči kroz borbu. Revolucionarni rat je posao masa.

Kliknite ovde da se vratite na indeks sa radovima na srpsko-hrvatskom